Sajt srpsko-hrvatski.com (bivši "iki prevodilac, ikiprev.com") koristi originalni, sopstveni softver i rečnike da prevede cele tekstove, koje smo sami razvili, procesiranjem hiljada knjiga iz domaće literature, kao i domaćih web sajtova.
Tekstovi na prostorima bivše Jugoslavije razlikuju se najviše po upotrebi hrvatskih-srpskih reči (npr. siječanj-veljača itd. umesto januar-februar), narečju (npr. reka-rijeka, belo-bijelo itd.) i upotrebi stranih imena (Hrvati ih pišu u originalu, a Srbi prate Vukovo pravilo "piši kako govoriš"). Naš softver vodi računa o svim tim pravilima.
Ekavica i ijekavica su dva narečja koja se koriste na prostorima bivše Jugoslavije. Ekavica se koristi u Srbiji, a ijekavica u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Pravila ijekavice su ista u svim tim zemljama.
Ne postoji jednostavno pravilo za prevođenje između ekavice i ijekavice. Na primer, ako je u ekavici reč "bezbolno", slovo "e" u toj reči ne podleže nikakvoj promeni - i u ijekavici će biti isto "bezbolno" (a ne "bjezbolno"). Međutim, ako je reč "bes" u ekavici, u ijekavici će biti "bijes".
Ne postoji ni jednostavno pravilo da li će se slovo "e" iz ekavice prevesti u "je" ili "ije", ili možda "i". Na primer "reč" se prevodi u "riječ", ali "rečnik" u "rječnik". Kako znati kada je koje? Tako što pogledate u rečnik Matice Srpske ili Matice Hrvatske i vidite kako je to reč napisana. To je upravo ono što smo mi uradili - umesto veštačke inteligencije, ili nekog nepouzdanog pravila i algoritma, imamo pažljivo skrojenu dugogodišnju bazu svih oblika reči koje podležu ovim promenama.
Razlike između srpskih i hrvatskih reči su tipično dijalektalne razlike. Reči se razlikuju u potpunosti, nastale i razvile se u istom jeziku, ali u različitim oblastima, po ukusu govornika. Nema nikakve etimološke veze između npr. "peškir" i "ručnik" - to su dve reči koje su govornici nekih geografskih oblasti u Srbiji i Hrvatskoj usvojile ili razvile po sopstvenim preferencijama.
Ovo takođe ne može biti kompjuterski "izračunato", nego mora biti predmet akademskog sakupljanja rečničke građe. Mi smo konsultovali rečnike i knjige, koristeći algoritme samo za sakupljanje, a ne za generisanje oblika.
Strana imena u srpskom jeziku podležu tzv. transkripciji, odnosno pisanju "po Vuku". Na primer, engleska imena "John", "Jane" i "Jim" se u srpskom jeziku pišu "Džon", "Džejn" i "Džim". U hrvatskom pravopisu, međutim, ova imena treba pisati u njihovom originalnom obliku u stranom jeziku.
Naš softver prepoznaje veliki broj čestih stranih imena, naročito iz engleskog jezika, i takođe ih prevodi u okviru smerova prevođenja "Srpski u hrvatski" i "Hrvatski u srpski". Pokušajte na primer prevesti ovaj tekst kroz naš prevodilac:
John je obećao pomoći Stewartu, ali ovog nije bilo na vidiku. Jane ga je upozorila.
Dobićete rezultat:
Džon je obećao pomoći Stjuartu, ali ovog nije bilo na vidiku. Džejn ga je upozorila.
Mada najlakši deo prevođenja, ni latinično-ćirilično prevođenje nije trivijalan zadatak. Postoje nekoliko stotina izuzetaka od direktnog prevođenja slovo za slovo. Na primer, reč "injekcija" se prevodi u "инјекција" (a ne ”ињекција”). Slično, zadržava se "нј” u "конјугација”, ”ванјезички”, "надживети” (a ne "наџивети"), itd. Za razlikuj od većine softvera koje možete pronaći na internetu, naš prevodilac prepoznaje ove izuzetke i prevede ih u skladu sa tim pravilima.
Iako smo uložili ogromne napore da napravimo što precizniji prevodilac, ne možemo garantovati za sadržaj prevedenog teksta. Pogledajte našu stranicu odricanja od odgovornosti za više informacija.